Brojač posjeta
65036
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Facebook
 
Blog
srijeda, svibanj 8, 2013
 




Ja sam Magda, clanica grupe  Pomozimo djeci s invaliditetom, koja okuplja vise od tri tisuce clanova, vecinom roditelje djece sa teskocama i osoba sa invaliditetom. Okupili smo se zbog sljedecih razloga i jedan od njih je da trazimo prilagodbu javnog prijevoza i javnih povrsina za sve osobe sa invaliditetom.
Ja sam i sama roditelj djeteta sa teskocama u razvoju i svakako bih zeljela da se poboljsa polozaj i prava nas roditelja njegovatelja.
Želim senzibilizaciju cjelokupnog drustva za djecu s poteskocama u razvoju i osoba sa invaliditetom.
Potrebna nam je rana intervencija i ucinkovito organizirana rehabilitacija.
Zelimo da se sva djeca sa poteskocama u razvoju i osobe sa invaliditetom ukljucuju u sve pore nasega drustva.
Mi zelimo da se nasoj djeci pruzi sto adekvatnija i neophodna odgojno-obrazovna podrska u nastavi.
Zahtjevamo vecu zaposljivost osoba sa invaliditetom.
Zelimo da se povecaju polozaji i prava umirovljenih osoba sa invaliditetom.
Neophodna su nam pomagala!
Zelimo prilagodbu drzavnih i javnih objekata za osobe sa invaliditetom.
Jer danas smo to mi, a sutra vi.
________________________________________­_________________

Na Trgu Bana Josipa Jelačića u Zagrebu, Trgu A. Starčevića u Osijeku , na Rivi u Splitu, Stradunu u Dubrovniku te Trgu kralja Tomislava u Varaždinu 11. svibnja u vremenu od 10 do 12 sati održat će se mirni prosvjed roditelja, djece s poteškoćama I osoba s invaliditetom pod nazivom "S poteškoćama se možemo nositi, s nepravdom ne!".
Ovaj mirni prosvjed rezultat je neuspješnih pregovora roditelja s Vladom RH i tri nadležna ministarstva tijekom proteklih mjeseci .
Roditelji i na ovaj način pokušavaju izboriti dostojanstven život za svoju djecu koja su najčešće gurnuta na margine društva te podsjetiti Vladu RH da je Hrvatska od 2007. g. potpisnica UN-ove konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koju je Hrvatski Sabor ratificirao. Republika Hrvatska nije ispoštovala obveze međunarodnog sporazuma.

Dijeljenjem letaka na kojima će se moći pročitati zahtjevi roditelja upozoriti će se javnost na zahtjeve prosvjeda. Djeca s poteškoćama i osobe s invaliditetom ne trebaju VIŠE , već DRUGAČIJE ! 

Grupa roditelja će u Zagrebu nakon okupljanja na Trgu Bana Jelačića prošetati doTrga žrtava fašizma , gdje će predstavnicima EU predati dokument koji su uputili I Vladi RH , a u kojem predstavnike EU upoznaju sa stvarnim stanjem u Republici Hrvatskoj po pitanju realizacije temeljnih prava djece I osoba s invalditetom . 

Pozivamo sve roditelje , prijatelje , struku da nam se pridruže u borbi za naša prava ! 

Zahtjevi koju su upućeni Vladi 

• uklanjanje svih prepreka i prilagodba svih objekata invalidima
• veću pomoć države jednoroditeljskoj obitelji sa djetetom s poteškoćama
• veću pomoć države roditeljima sa više djece s poteškoćama
• izjednačavanje prava roditelja njegovatelja sa pravima njegovatelja HRVI
• da se osiguraju financijska sredstva za asistente u nastavi i vrtićima te osobne asistente
• da se osigura rana intervencija svoj djeci s poteškoćama u svim gradovima,odnosno regijama
• otvaranje vrtića djeci s poteškoćama u razvoju te im omogućiti integraciju
• podizanje rehabilitacijskih ustanova i u manjim sredinama / osiguranje projekata preko lokalne zajednice
• ukidanje zakona o smanjivanju invalidnina ukoliko dijete boravi u zdravstvenoj ustanovi i školi duže od 4 sata
• ukidanje Zakona o satnici boravka djeteta u zdravstvenim i školskim ustanovama
• osnivanje radnih okupacija za svu djecu i zapošljavanje prema preostaloj radnoj sposobnosti bez diranja u invalidnine
• zakonsko rješavanje statusa roditelja koji skrbi o djetetu s poteškoćama i ostvarivanja prava ako je bračni partner pomorac
• smanjivanje administracije
• smanjivanje broja komisija pogotovo za djecu kod kojih je moguće utvrditi trajno oštećenje
• osnivanje jedinstvene komisije za utvrđivanje invaliditeta
• osiguranje pomoći u stambenom zbrinjavanju invalida putem inkluzija
• osiguravanje i davanje ortopedskih pomagala djeci
• osiguranje dva pratioca za djecu najteže invalide
• ukidanje plaćanja lijekova za osobe s epilepsijom
• osnivanje dijagnostičkog centra za djecu s autizmom
• sustavno kvalitetno rješavanje školovanja djece s poteškoćama

Udruga PROINKLUZIJA:https://www.facebook.com/PROINKLUZIJA...

Video: Tina Kadoić

tipkovnica2 @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 27, 2013
Band Aid pjesma za pomoć Centru za Autizam Split povodom akcije Ja mogu sve.Pjevaju djeca iz radionice Zlatni mikrofon,podružnica Split
















tipkovnica2 @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 28, 2013
ISTRAŽIVANJE




Utvrđene su do 41 posto više razine olova u eritrocitima te značajno više razine nekoliko toksičnih metala u urinu.



Američki znanstvenici otkrili su u krvi i urinu djece s autizmom veće koncentracije nekoliko toksičnih metala u usporedbi s drugom djecom a utvrdili su i da postoji snažna veza između koncentracije toksičnih metala i težine bolesti.

Olovo, talij, kositar i volfram toksični su metali koji mogu ometati razvoj mozga i njegovu funkciju te ometati normalno funkcioniranje drugih organa i organskih sustava.

"Prepostavljamo da bi smanjenje izloženosti toksičnim metalima na samom početku moglo dovesti do blaže bolesti i da bi liječenje radi uklanjanja toksičnih metala moglo ublažiti simptome autizma - te pretpostavke traže daljnje istraživanje s obzirom na to da je sve više dokaza koji to podupiru", napisao je tim predvođen profesorom Jamesom Adamsom s Ira A. Fulton tehnološkog fakulteta sveučilišta u Arizoni.

Istraživanje je obuhvatilo 55-ero djece u dobi od 5 do 16 godina s autizmom i 44-ero djece iste dobi i spola u kontrolnoj skupini. Kod djece s autizmom utvrđene su do 41 posto više razine olova u eritrocitima te značajno više razine nekoliko toksičnih metala u urinu - olova do 74 posto, talija do 77 posto, kositra do 115 posto i do 44 posto volframa.

Olovo, talij, kositar i volfram toksični su metali koji mogu ometati razvoj mozga i njegovu funkciju te ometati normalno funkcioniranje drugih organa i organskih sustava.

Znanstvenici su potom statistički analizirali povezanost razine toksičnih metala s težinom autizma i utvrdili da je u 38 do 47 posto težina autizma povezana s razinama nekoliko toksičnih metala pri čemu je najsnažnija veza utvrđena između težine autizma i koncentracije kadmija i žive.

Sveukupno istraživanje je utvrdilo da djeca s autizmom imaju više prosječne razine nekoliko toksičnih metala te da je razina nekih toksičnih metala snažno povezana s težinom te bolesti.

Politika Plus

tipkovnica2 @ 12:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 4, 2013



Kad bih prije čula riječ spektar, pomislila bih na dugin spektar boja. Sve što sam o njemu učila iz fizike, zaboravila sam, ostalo mi je samo nekoliko uputa iz likovne kulture od 5 do 8 razreda i ostalo mi je nekoliko slika u glavi što fotografija, što uistinu viđenih. Jedna od posljednjih je bila duga koju smo vidjeli s francuskog balkona našeg stana (to je zapravo prozor do poda, al nisam znala da se to tako zove kad smo kupovali stan, kojeg sad prodajemo :-)). Ta duga je bila iznad mog grada, počinjala je iznad krovova kuća, a završavala negdje u nebu...da upravo tako, nije počinjala iz neba, nego je u njemu nestajala, stapala se s beskrajem.

Pokušavala sam dovući Edija do prozora, usmjeriti mu rukama glavu i ushićeno sam vikala: Vidi dugu, to je duga, vidi ima puno boja, to je duga, duga je na nebu... On se po običaju pokušavao izmigoljiti iz mog čvrstog zagrljaja (iliti stiska), pogled mu je lutao svuda, tako da nisam imala pojma jel vidio tu dugu prije nego li je nestala... jer sve duge vrlo brzo nestanu.

Jedan drugi spektar s kojim živim već skoro 5 godina je autistični spektar. Do prije nekog vremena sam točno znala nabrojati: autistični poremećaj, aspergerov poremećaj, dezintegrativni poremećaj i ostali prevazivni poremećaji... ali mi je puno draža „ moja klasifikacija po spektru“, pa jednostavno kažem ljudima: autizam može biti od vrlo teškog oblika do lakog poremećaja gdje ljudi osobu s autizmom samo smatraju čudakom.

Ipak... ovaj drugi spektar manje je lijep od duginog i puno duže traje nego dugin... i ne možete gledati samo jedan njegov dio, nego cijeli, ako želite vidjeti...dugu. I ako ste jednom u njega upali, ne možete više ne biti njegov dio... možete se samo stopiti s beskrajem neba.

Kad sam posumnjala da nešto nije u redu, imao je malo više od 18 mjeseci, trebalo mi je 2 mjeseca da priznam samoj sebi da moramo potražiti pomoć, trebalo mi je još 2 mjeseca da krenem dalje od pedijatrice koja mi je govorila kako je on samo lijeni dječak, trebalo mi je još samo 2 mjeseca da mi stručna osoba kaže: „ Čupajte ga rukama i nogama, inače će vam dijete otići u autizam" . I eto, od tada ja čupam, ponekad i kopam, ponekad i zaronim, al onda opet isplivam...

A Edi šeta po spektru, nije dugin, nije potpuno ni autistični, pa ga ja od milja zovem Edijevski spektar. On počinje crnim tonovima vrištanja po noći, po tramvajima, na ulicama, preko sivih tonova cviljenja, tuljenja, aaakanja, iiikanja, do bijelih tonova pokoje riječi uz pjesmu, do zahtjeva da mu se nešto da. Nemojte se čuditi što su ovo neke čudne boje, to su boje našeg spektra. One imaju više od sto nijansi sive, i više od sto nijansi ružičaste, a nekad je samo crno-bijeli, a nekad je blještavo žuto-narančasto-zeleni.

Ružičasti su zagrljaji, poljupci koje mi udjeli bez višeminutnog zahtjevanja s moje strane, ružičasto su obojene pjesme koje on započinje sa željom da mi kaže zbog čega je sretan, ružičasta su i jutra nakon cijele prospavane noći, topla i mazna bez obzira što je još mrak. Ružičasta je mamina najsretnija boja Edijevog spektra.Narančasto je obojeno vrijeme obroka, to je dobra boja, to je topla boja, to je topao osjećaj... jedino s čim smo rijetko kad imali problema, jedino u čemu Edi oduvijek uživa, jedino što Edi voli činiti bezrezervno.

Žute su minute, i super je kad nas uhvati samo žuta minuta, ali ponekad minute prijeđu u sate, ponekad sati prijeđu u noći i dane, ponekad se Edijeve i mamine žute minute isprepliću, nadovezuju i nadopunjuju... to je „ludilo brale“.

Zelene su livade, dvorište, parkovi i šume, zeleno je treperavo lišće. Bio je beba od 4 mjeseca i vozala sam ga u kolicima. Kad bi iznad njega treperilo lišće, lepršao bi ručicama i gugutao, i smijao se iz sveg glasa, čim bi skrenuli u ulicu u kojoj nije bilo drveća, urlao bi kao da ima najgore grčeve. Ako bi neko drvce prošlo iznad njegove glave, odmah bi ušutio. S 2 godine kad je bio totalno u svom filmu, kad nisam mogla dobiti ni sekundu pogleda, stao bi ispod krošnje topole i govorio POTATO (kasnije je potato postalo petato, pa pekaco, sad je pekasno- fali nam samo R). U ovoj boji Edi je najsretniji.Ima još jedna boja u kojoj se sve stapa i izjednačava s ostalim svijetom. Plava boja tatinog mora, plava boja maminih prolivenih suza, plava boja obožavane vode u kojoj Edi pliva, sretan i slobodan. Plava boja beskrajnog neba iznad nas, neba u kojem se sve spaja i koje ponekad duga ukrasi.

Posljednjih 9 mjeseci su isto plavi, doduše u sto nijansi plave. Edi govori, pokazuje što zna, kako se osjeća, nema ispada, spava noću, želi učiti... Naišli smo na dugu na jednoj od sličica. Ja: Što je to? On: To je duga. Ja: Kakva je duga? On: Fina. Ja: Gdje je duga? On: Oblak. Ja: Misliš na nebu? On: Na nebu.

I ja znam: vidio ju je onda s balkona našeg stana, koji je zapravo samo prozor do poda, i ja znam: čuo je sve što sam mu rekla, i ja znam: želio je stajati kraj mene i dijeliti moj ushit, ali njegovo tijelo mora drugačije reagirati, i ja znam: zapamtio je sve što je vidio makar i jednom, čak i kad se ne može sjetiti riječi za to što je vidio, ja znam: sve je to negdje pohranio u svom malom čudesno satkanom mozgu, meni nerazumljivom kao i dugin spektar, kao i plavetno prostranstvo.

Jednom će naše dane opet pretežno obojiti neka druga boja Edijevskog spektra, možda već sutra, možda za koju godinu, a do tada... uživat ćemo u nebeskom plavetnilu.

Edijeva mama 

tipkovnica2 @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2013
Imunološka disfunkcija tijekom trudnoće i nakon porođaja mogla bi imati ulogu u razvoju poremećaja iz autističkog spektra, pokazala je opsežna retrospektivna studija provedena na danskoj populaciji, koja je prezentirana na 20. Europskom psihijatrijskom kongresu.

Ana Balažin, dr. med.

Razlike u razinama citokina i kemokina iz amnionske tekućine


Fetalni, majčini i placentarni citokini posreduju u proupalnim i protuupalnim učincima i smatra se da utječu na fetalni neurorazvoj.
Iako se zna da je neurobiološka osnova za razvoj poremećaja iz autističkog spektra (autism spectrum disorder - ADS) složena i da uključuje i genetske i okolišne čimbenike, mnoge do sada provedene studije implicirale su ulogu imunoloških procesa u patofiziologiji ASD-a. Fetalni, majčini i placentarni citokini posreduju u proupalnim i protuupalnim učincima i smatra se da utječu na fetalni neurorazvoj, objašnjava u uvodu autor studije, dr. M. Abdallah i iz Rostock sveučilišne bolnice u Njemačkoj.
Kako bi ispitali mogući imunološki doprinos razvoju ASD-a, dr. Abdallah i suradnici proveli su opsežnu retrospektivnu kohortnu studiju u kojoj su koristili podatke iz dvije velike biobanke uzoraka i podatke iz danskih nacionalnih registara. Konkretno, koristili su pohranjene uzorke od 100 000 danskih trudnica dobivene amniocentezom i/ili flebotomijom i uzorke od novorođenčadi (nacionalni skrining) koji su bili pohranjeni u obliku suhe kapi krvi na papiru. Iz spomenutih uzoraka određivali su razinu citokina i kemokina
Što se tiče nacionalni registara, u studiji je korišten danski središnji registar psihijatrijskih bolesnika u koji su za unos dijagnoze ASD-a ovlašteni isključivo specijalisti dječje i adolescentne psihijatrije, registar rođenih u kojemu se nalaze svi podaci o rođenim osobama (npr. duljina, težina, Apgar bodovi) i njihovim naknadnim hospitalizacijama, ambulantnim posjetama i posjetama hitnim službama.
Koristeći podatke iz svih navedenih izvora, a temeljem dostupnosti uzoraka od majki i novorođenčadi, autori su identificirali 414 ispitanika s ASD-om i 820 kontrolnih ispitanika koji su im odgovarali prema godini rođenja i spolu. U uzorcima amnionske tekućine, odnosno neonatalne krvi svih ispitanika izmjerena je razina citokina.
Pokazalo se da ispitanici s ASD-om i kontrolni ispitanici imaju sličnu demografsku raspodjelu, izuzev nalaza da je 44,7% majki ispitanika s ASD-om bilo starije od 35 godina, u usporedbi s 37,9% majki kontrolnih ispitanika; u ASD skupini bolesnik je bio prvo dijete u 37,7% slučajeva, što je bio slučaj u 35,5% ispitanika iz kontrolne skupine; u 2.7% bolesnika s ASD-om vitalnost je u 5. minuti nakon rođenja ocjenjena ocjenom po Apgarovoj koja je bila niža od 7, što je bio slučaj u samo 1,1% kontrolnih ispitanika.


Razlike u razinama citokina i kemokina iz amnionske tekućine

Niže razine neonatalnih citokina u osoba s autizmom mogle bi upućivati na postnatalnu hipoaktivnost imunoloških stanica, povezanu s razvojnim poremećajem iz autističkog spektra.
Razlike u razinama nekoliko citokina i kemokina iz amnionske tekućine i fetalne krvi opažene su između bolesnika s ASD-om i kontrolnih ispitanika. Pojedini markeri koji su bili povišeni u amnionskoj tekućini bolesnika s ASD-om (npr. interleukin-4 i interleukin-10) imali su niže razine u fetalnoj krvi kada se napravila usporedba s kontrolnim ispitanicima.
Različite studije do sada su pokazale slične citokinske uzorke ovima koji su opaženi u amnionskoj tekućini, ali razlike u neonatalnoj krvi još do sada nisu opažene. Autori to objašnjavaju time što je većina dosadašnjih studija provođena populaciji starijoj od one koja je zastupljena u ovoj studiji.
Na temelju uzoraka citokina i kemokina koji su opaženi u ovoj studiji, zaključeno je da oni upućuju na proupalno intrauterino zbivanje tijekom trudnoće djece kojoj je kasnije dijagnosticiran ASD, a koja su kao odgovor na to pokazala kompenzatornu protuupalnu reakciju. Niže razine neonatalnih citokina u oboljelih od ADS-a mogle bi upućivati na postnatalnu hipoaktivnost imunoloških stanica, povezanu s ASD-om.
Snaga ove studije je u mogućnosti povezivanja nacionalnih registara s velikim biobankama, što vjerojatno omogućuje generalizaciju rezultata. U ograničenja studije se ubrajaju oslanjanje na retrospektivne podatke iz registara, manjak podataka o kliničkoj simptomatologiji te dugotrajno vrijeme pohranjivanja uzoraka.
Rezultati ove studije prezentirani su na 20. Europskom psihijatrijskom kongresu EPA 2012.,., koji se održao početkom ožujka u Pragu.


Medscap

tipkovnica2 @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 0
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.